GASTRONOMIJA

Umami: Nauka iza petog ukusa koji objašnjava zašto ne možete prestati da jedete

Slano, slatko, kiselo, gorko — i onda umami. Šta je zapravo taj misteriozni peti ukus i zašto ga vaša kuhinja mora poznavati.

Umami: Nauka iza petog ukusa koji objašnjava zašto ne možete prestati da jedete

Postoji razlog zašto ne možete stati s parmezanom. Zašto supa od kostiju izaziva nešto što ne umete da opišete drugačije nego duboko zadovoljstvo. Zašto tanjir pasta s paradajz sosom koji se kuvao tri sata deluje kao da je napravljen s tajnim sastojkom. Taj sastojak ima ime — umami — i nije ni malo tajanstven kad jednom razumete šta je.

Umami (u japanskom doslovno 'ukusni ukus' ili 'savouriness') je peti osnovni ukus, identifikovan 1908. godine kada je japanski hemičar Kikunae Ikeda izolovao glutaminsku kiselinu iz alge kombu i shvatio da odgovara za poseban, neodoljiv ukus koji nije bio ni slano, ni slatko, ni kiselo, ni gorko. Tek 2002. naučnici su potvrdili da jezik ima specifične receptore za glutamat — čime je umami zvanično, neurobiološki, postao ravnopravan peti ukus.

Šta je glutamat i zašto je toliko moćan

Glutamat (tačnije: slobodna glutaminska kiselina) je aminokiselina koja se prirodno nalazi u gotovo svim proteinskim namirnicama. Ono što ga čini posebnim nije samo ukus — on povećava salivaciju, produžava osjet ukusa u ustima i čini hranu zaobljenijom i bogatijom u percepciji. Mozak registruje glutamat kao signal proteina, što aktivira dublje zadovoljstvo nego što ga izazivaju ostali ukusi.

To nije hemijski trik ili aditivna manipulacija (iako MSG, mononatrijum glutamat, jeste sintetička forma iste molekule). To je evolucijski signal: ovo je hrana bogata proteinima, jedi. Naša preferencija za umami-bogatim namirnicama nije slabost — ona je biološki kompas koji nas vodi prema hranjivim obrocima.

Gde se skriva umami — i niste to znali

Umami se ne vezuje samo za azijsku kuhinju ili ekskluzivne sastojke. On je svuda u dobro poznatim namirnicama, samo niste imali naziv za to što osećate:

Parmezan i stari sirevi — fermentacija i starenje razgrađuju proteine i oslobađaju slobodni glutamat u ogromnim količinama. Parmezan ima viši nivo glutamata od gotovo svake druge namirnice. Paradajz — posebno sušeni paradajz ili koncentrat — prepun je glutamata; to je razlog zašto dodavanje kašičice koncentrata podigne ceo sos. Sušene gljive (šitake, porcini) sadrže i glutamat i nukleotide (IMP i GMP) koji sinergistički umnožavaju umami efekat — zajedno su daleko moćniji nego svaki zasebno. Inćuni — rastvoreni u maslinovom ulju, oni nestaju vizualno ali ostavljaju ukus koji fundira celo jelo. Sos od soje, miso, worcestershire sos, ribji sos — sve su to fermentisani koncentrati umamija.

Umami nije tajna sastojak koji poseduju samo veliki kuvari — on živi u sušenom paradajzu u vašoj ostavi i čeka da bude oslobođen. — Žene Srbije

Sinergija ukusa: Zašto dva umami izvora nisu samo duplo jača

Jedna od fascinantnijih otkrića u istraživanju umamija je sinergistički efekat između glutamata i nukleotida (IMP koji se nalazi u mesu i ribama, GMP u gljivama). Kada se kombinuju, ukus nije dvostruko jači — on je osam do deset puta intenzivniji nego što bi bio zbir pojedinačnih komponenti.

To objašnjava zašto je klasična japanska čorba dashi (kombinacija alge kombu bogate glutamatom i ribljeg sokа bogatog IMP-om) toliko duboka sa samo dva sastojka. Ili zašto je pečena govedina s gljivama remek-delo kada bi svaki zasebno bio samo dobar.

Praktična primena: ne pravite supu samo od mesa — dodajte sušene gljive. Ne kuvajte paradajz sos bez kore parmezana. Ne dinstate povrće bez kapi soja sosa na kraju. Svaki od tih dodataka aktivira sinergiju.

MSG: Rehabilitacija nepravedno demonizovanog sastojka

Mononatrijum glutamat — sintetički identičan prirodnom glutamatu u hrani — decenijama je nosio reputaciju štetnog aditiva, donekle zbog rasizma prema azijskoj kuhinji i potpuno nepotkrepljene teorije o sindromu kineskog restorana iz 1960-ih. Desetine kliničkih studija nisu pronašle dokaze da MSG u normalnim kulinarskim dozama ima negativne efekte na zdravlje.

MSG je alat: isti onaj koji parmezanu daje supermoć, samo u čistoj kristalnoj formi. Prstohvat u supi, marinadi ili dresingu podiže ukus bez dodavanja soli ili masti. Koriste ga ne samo industrija hrane nego i mnogi renomirani kuvari koji su prestali da se izvinjvaju za to.

Kako svesno graditi umami u svakodnevnoj kuhinji

Nema potrebe za egzotičnom nabavkom. Sledeći koraci transformišu vaše svakodnevne obroke:

Držite ove namirnice uvek u kući: koncentrat od paradajza, soja sos, sušene gljive (ili gljive u prahu), parmezan (barem kora — nikad je ne bacajte, čuvajte je u frižideru za supe), inćuni u ulju (nestaju u kuvanju, niko ne proba). Naučite da slojevate — dodajte umami izvore na početku (inćuni, gljive u ulju), u sredini (soja sos, miso) i na kraju (parmezan, svež paradajz). Svaki sloj gradi dubinu.

Umami nije misterija. On je logika dobrog ukusa — i jednom kada ga razumete, počinjete da čitate recepte drugačije, kuvate drugačije i jedete sa novim, imenovanim zadovoljstvom.

Često postavljana pitanja

Šta je umami i po čemu se razlikuje od ostalih ukusa?
Umami je peti osnovni ukus koji potiče od slobodne glutaminske kiseline. Za razliku od slatkog, slanog, kiselog i gorkog, umami ne opisuje jednu dimenziju nego daje jelima dubinu, zaobljenost i osećaj sitosti. Jezik ima posebne receptore za glutamat, potvrđene 2002. godine.
Koje namirnice su bogate umami ukusom i lako dostupne?
Parmezan i odležani sirevi, paradajz pire i sušeni paradajz, soja sos, miso pasta, gljive (posebno sušene šitake), srdele i inćuni — sve su to pristupačne namirnice prepune glutamata. Čak i kašičica paradajz koncentrata u sosu dramatično podiže nivo umami ukusa.
Da li je MSG štetan i razlikuje li se od prirodnog glutamata?
MSG (mononatrijum glutamat) je sintetička forma iste molekule koja se prirodno nalazi u namirnicama. Decenijama studija nisu potvrdile nikakvu štetu pri normalnoj konzumaciji. Vaše telo ne razlikuje glutamat iz parmezana od onog u MSG-u — metabolički su identični.